Ako ste sve češće žedni ili gladni, imate učestalu potrebu za mokrenjem, povećan apetit ili vam se suše usta, osjećate malaksalost, a nekad vam i ruke drhte – vrijeme je da odete na mjerenje šećera u krvi. Možda patite od hiperglikemije ili hipoglikemije, povišenog odnosno sniženog nivoa šećera u krvi, te što prije treba da preduzmete korake da biste opet imali „normalan šećer“.
Dijabetes tip 2, poznat i kao šećerna bolest, hronična je bolest koja se javlja kada tijelo ne može pravilno da koristi insulin ili ga pankreas ne proizvodi dovoljno.
Kao rezultat toga, šećer u krvi se povećava iznad normalnih vrijednosti, što, ako se ne tretira na vrijeme, može da izazove niz zdravstvenih problema, kao što su: oštećenje vida ili nerava, srčana oboljenja, moždani udar, čak i koma.
Ukoliko se visina nivoa šećera u krvi ne kontroliše i ne reguliše odgovarajućom terapijom i aktivnostima, osoba koja ima dijabetes tip 2 može da dovede sebe u stanje hiperglikemije tj. povišenog šećera u krvi.
S druge strane, prekomjerna ili neadekvatna terapija za dijabetes tip 2 može da prouzrokuje hipoglikemiju, stanje sniženog šećera u krvi.
Oba stanja mogu da budu vrlo opasna po zdravlje, te ćemo u ovom tekstu da ih detaljnije objasnimo i predstavimo neophodne korake kako bi „normalan šećer“ u krvi bio održan.
Koliki je „normalan šećer“ u krvi
Pre svega, treba da znamo da je redovno mjerenje šećera u krvi ključno za održavanje normalnog nivoa glukoze, ali i otkrivanje neregularnog nivoa šećera u krvi.
Normalne vrijednosti šećera u krvi natašte (prije jela) kreću se između 3.9 i 5.6 mmol/L (milimola po litru). Dva sata nakon obroka, vrijednosti bi trebalo da budu ispod 7.8 mmol/L.
Međutim, ako mjerenje šećera pokaže da je nivo glukoze van tih vrijednosti i pojave se simptomi poput: učestale žeđi, gladi, povećanog apetita, učestalog mokrenja i malaksalosti, trebalo bi što prije da se ode kod doktora, kako bi se utvrdilo da li je riječ o hipoglikemiji, odnosno hiperglikemiji.
Hipoglikemija i hiperglikemija
Ukoliko je nivo šećera u krvi ispod 3.9 mmol/L, to znači da je prenizak i da je nastupila hipoglikemija.
Do tog stanja obično dolazi zbog: prekomjerne doze lijekova za dijabetes, preskakanja obroka ili prekomjernog vježbanja kojim se potroši šećer, koji je neophodan za funkcionisanje mišića.
Simptomi po kojima može da se prepozna hipoglikemija su obično: znojenje, drhtavica, nesvjestica, zbunjenost i nerazumljivost. Osobe koje pate od hipoglikemije nekad ne mogu da završe rečenicu ni da misle dovoljno, a mogu da imaju problem s pamćenjem.
Da bi se spriječila hipoglikemija, važno je: redovno uzimanje obroka, mjerenje šećera u krvi i usklađivanje doze lijekova. Vrlo je važan i tip insulina koji se dobija, jer su posljednjih godina osmišljene nove formule koje su približne onome kako se insulin luči u organizmu.
S druge strane, ako mjerenje šećera u krvi pokaže vrijednost iznad 6.1 mmol/L, u pitanju je hiperglikemija tj. stanje povišenog nivoa šećera u krvi.
Hiperglikemija može da nastane kada tijelo nema dovoljno insulina ili ne može efikasno da koristi insulin koji proizvodi, a obično se javlja zbog velikog stresa, nedovoljne doze lijekova za dijabetes, neredovnog uzimanja terapije, prevelikog konzumiranja hrane, posebno one bogate ugljenim hidratima, manjka fizičke aktivnosti, povišenog stresa ili nekog drugog oboljenja ili infekcije.
Simptomi tog stanja mogu da budu: učestalo mokrenje, žeđ, pojačan apetit, gubitak kilograma, malaksalost i umor. Oni koji pate od hiperglikemije mogu da iskuse: slabije pamćenje, gubitak svijesti, aritmiju, čak i srčani udar.
Kako bi se spriječila hiperglikemija, važno je pridržavati se plana ishrane, uzimanje propisanih lijekova i redovno vježbanje.
Kako održati „normalan šećer“
Naravno, lako je reći: „Hranite se pravilno“, ili: „Vježbajte kako treba i biće bolje“, ali šta sve to zaista podrazumijeva?
Počnimo od pravilne ishrane, jer je ona temelj za kontrolu nivoa šećera u krvi.
Pravilna ishrana za ljude koji imaju dijabetes tip 2 podrazumijeva unos namirnica koje imaju nizak glikemijski indeks i pružaju esencijalne nutrijente. To su:
- Voće i povrće: Boranija, brokoli, kelj, jagode, maline i avokado. Najbolje je konzumirati ih svježe ili blago kuvane;
- Integralne žitarice: Ovas, smeđi pirinač, kinoa i integralni hljeb;
- Proteini: Piletina, ćuretina, riba (kao što su losos i skuša), tofu i pasulj;
- Zdrave masti: Orašasti plodovi, sjemenke, maslinovo ulje i avokado;
- Mliječni proizvodi ili alternative: Nemasni jogurt, bademovo ili sojino mlijeko.
Ono što u ishrani treba izbjegavati su: prerađene namirnice, brza hrana, gazirani napici i proizvodi s visokim sadržajem dodatnog šećera.
Nastavimo s fizičkom aktivnošću, koja pomaže tijelu da koristi insulin efikasnije, tako što povećava osjetljivost organizma na njega. Ćelije tkiva usljed vježbanja povećavaju svoju sposobnost vezivanja insulina, pa ljudi koji imaju dijabates, a vježbaju, mogu da uvećaju unos glukoze na istu količinu insulina ili postepeno da smanje doze insulina ili oralnog lijeka.
Vježbe koje pomažu u tome ne moraju da budu rigorozne, a treba da se rade bar tri puta nedeljno, svaki put od 30 do 60 minuta. Evo nekoliko primjera:
- Kardio vježbe: Brza šetnja, trčanje, vožnja bicikla ili plivanje;
- Vježbe snage: Dizanje tegova, vježbe sa elastičnom trakom ili pilates;
- Vježbe fleksibilnosti: Joga ili tai či;
- Svakodnevne aktivnosti: Baštovanstvo, šetnja sa psom ili penjanje uz stepenice umjesto korišćenja lifta.
Kada govorimo o održavanju nivoa šećera u krvi u granicama normale, osim pravilne ishrane i fizičke aktivnosti, ključnu ulogu igra i terapija koja se dobija od doktora.
Uz to, od suštinske važnosti je i edukacija na temu dijabetesa i održavanja regularnog nivoa šećera u krvi.
Zato mnogo zdravstvenih institucija i udruženja nude besplatne radionice i kurseve o upravljanju dijabetesom.
Osim toga, dobra praksa je i konsultacija sa dijetetičarem, koji može da detaljno poduči kako se prilagođava ishrana da bi se održao regularan nivo šećera u krvi.
Dobar način edukacije je i informisanje putem interneta. U tom slučaju je važno da se obrati pažnja na izvor iz kojeg dolazi savjet.
Ne treba izgubiti iz vida i jedan pristupačan i jednostavan, a uglavnom vrlo koristan i osnažujuć edukativni put – razgovor sa onima koji prolaze kroz slične izazove.
Prirodnim suplementima protiv dijabetesa
Valja pomenuti i da suplementi igraju sve veću ulogu u borbi sa dijabetesom tip 2 i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi, kako zbog manjeg rizika od neželjenih efekata nego što imaju lijekovi, kao što su stomačni problemi, tako i zbog toga što postoje oni koji su napravljeni od prirodnih sastojaka, koji stimulišu rad pankreasa tj. lučenje insulina.
Među njima je CuraLin, 100% prirodan dodatak ishrani osmišljen da pomogne osobama sa dijabetesom tip 2 u održavanju stabilnog nivoa šećera u krvi.
Neki su čak korišćenjem tog suplemenata prestali da koriste svoju terapiju za dijabetes tip 2.
„Pročitao sam sve dostupne radove koje je proizvođač poslao i prospekte o CuraLin-u i najvrednije – razmijenio iskustva s ljudima koji su na sličnim terapijama kao i ja sa CuraLin-om i video da sam gotovo u potpunosti prestao sa upotrebom insulina. Ostao sam na CuraLin-u i to na dozama koje sam postepeno mijenjao. Sve moje mjerene vrijednosti, a imam automatizam za mjerenje šećera, kreću se između 5 i 7, što je meni prije pojave CuraLin-a bilo gotovo nezamislivo“, svjedoči prof. dr Asim Kurjak, čuveni ginekolog, akademik i profesor u penziji.
Više o CuraLin-u možete da saznate na ovom linku.
Kao i uvek, pre nego što dodate bilo koji suplement svojoj rutini, preporučujemo da se posavetujete sa svojim lekarom.
